tarantula_vk8

undefined
18. 11. 1991., od strane zadnje skupine novinara koji su ostali u Vukovaru, napravljen je video
zapis u kojemu se ocajnicki moli za pomoc. Pomoc koju ne bi niti trebalo traziti da nije bilo
nekolicine ljudi koji su iskoristili neiskvarena mlada srca za svoje velike ideje. Oskvrnuli su
rijec obitelj, Bog, domovina, ljubav, bratsvto i jedinstvo. I ne znajuci u sto srljaju djeca su preko
noci postajala "lose sluge losih gospodara". Ubijeni su njihovom vlastitom ljubavi.
Reci cete - nije uzalud, imamo Hrvatsku, a ja vas pitam - pa sto i da smo ostali bez nje? Pa sto
i da smo postali "velika Srbija" ? Iskreno, ne vidim razliku. Osim sto bi ja sada imala tatu.
Bog ionako nije imao drzave u planu. Svi veliki katolici pozivaju se na Bibliju kada to njima
odgovara, odnosno kada nemaju odgovor.

Kakav je to vjernik koji nosi pusku?
Kakav je to svecenik koji daje blagoslov ratnicima?
Kakva je to casna koja zagovara mrznju?
Kakva je to vjera koja ima granice?

Zasto se vracam na domovinski rat? Pa zato sto jos uvijek nije prestao. Sve je isto kao i 1991.
samo sto bi se trabao zvati gradanski rat.

Snimak, dakako, nije dosao do Zagreba i Vukovar je pao. Pao kao domino plocica i lancanom
reakcijom pocela se rusiti cijela drzava.

Svakim pregovorom sa EU pljujemo po tisucama i tisucama leseva koji jos uvijek nisu pronasli
svoj dom. Pljujemo po svakom invalidu
koji na promjene vremena prozivljava iste fizicke, a za vrijeme dnevnika iste psihicke boli. Pljujemo
po svim onim zenama sa djecom
koje su bile i majke i ocevi. Pljujemo po ljudima koji su do zadnje kapi krvi branili saborske fotelje.

Ali Hrvati kao da uzivaju u svemu tome. Ne znam kako drugacije opisati ono okretanje leda na Ovcari
od strane majki poginulih.Borisu okrecu leda jer se covjek ni kriv ni duzan dosao ispricati za nesto u
cem nije sudjelovao i za razliku od svih nasih dusebriznih politicara djelovao je iskreno. Da su takvi
predsjednici onda bili na vlasti ne bi se ni dogodilo sto se dogodilo. Ali ne, dobrim namjerama
se u ovoj drzavi okrecu leda, trazi se dlaka u jajetu, a ocitim prevarantima trcimo dati svoj glas.
Ako je stvarno i vrijedilo baciti tolike zivote za izlazak iz jednog saveza zasto onda uporno zelimo u
drugi savez? Zato sto ne znamo sami hodati nego trebamo strance da nas vodaju za ruku. Iste one
strance kojima smo prodali pola dalmacije i jedino sto me tjesi u tome je
da je barem netko prepoznao nase prirodno bogatstvo.
I da, kada pricam o strancima koji nam kroje sudbinu onda mislim i na nasu divnu dijasporu koja ima
pravo glasa na izborima.

Mozda sam ja iskvarena, ali ne vidim nista lose u tome da Ceca dode pjevati u Hrvatsku. Nece ona
doci i recitirati svoju biografiju, niti se opravdavati za nesto sto je radila prije 20 godina. Ljudski je grijesiti,
ali i prastati. Mislite da bi nasi branitelji ponovili gresku ili bi prije ostali uz svoje obitelji? Na kraju krajeva i
legendarni kantautor Balasevic je pjevao "Racunajte na nas" i "Tri put sam video Tita" pa danas bez
problema napuni arenu.
Pa i velike Ustase se prije utakmice "nabriju" u kaficu iz kojega, ironije li, treste cajke, na fasadi strse rupe
od gelera, iznad sanka uokviren kockasti dres, a na tv-u prijenos sa Ovcare. Sat vremena kasnije pjevaju
"slovo U po kapi se sece" i "ko ne skace pravoslavac je". Sucu i upravi skidaju sve bogove i svece, a u
slobodno vrijeme se nazivaju velikim katolicima i mrze svakoga tko nije njihov istomisljenik.

Zasto mislite da ste savrseni, nedodirljivi?
Primite prijateljski savjet, sljedeci puta kada budete upirali prstom u nekoga, potrudite se da su vase
ruke ciste!

Nemojte me krivo shvatiti, ja sam veliki vjernik, ali znam razlikovati neke stvari i znam da vjera spaja ljude,
a religija razdvaja!
Kada bi ljudi bili samo malo vise razmisljali svojom glavom kako bi nam bilo bolje. Nemojte biti slijepi pored
zdravih ociju. Pa i ja sam isla na mise i uzivala u propovijedi, ali sam s vremenom shvacala da to sto prica
nema smisla. Ne moze jedan svecenik govoriti o tome kako su prava dobra djela jedino ona napravljena u
tisini, a kasnije prozivati tko je koliko novca donirao. Pravi svecenik nije pretil, ne vozi BMW, nema sto
ljubavnica i ljubavnika, nema nepriznate djece po svijetu, ne konzumira cigarete i fast food, ne pjeva pjesme mrznje..........ali najveci grijeh od svega je sto se igraju Boga. Zaboravljaju da su samo obicni, mali, jadni
smrtnici koji imaju sve te potrebe, a prvenstveno govorim o sexualnim potrebama. Neka se lijepo ukine
celibat i cist racun duga ljubav.
Na kraju krajeva, kada je rijec o homoseksualnim osobama glavni argument Crkve je da je to grijeh jer
ljudska rasa postoji iskljucivo da bi se mogla razmnozavati dalje. Zasto onda i svecenici ne vrse svoju
primarnu duznost? Hocu reci, zasto je ne vrse sa punoljetnim zenskim osobama?

Nisam dovoljno informirana pa molim da mi netko objasni zasto je Crkva oslobodena placanja poreza?

Isto kao sto bi se trebao uvesti i porez na nogometne transfere.

Naravno da njima necemo uvesti poreze, a i zasto bi kada jos uvijek postoje gradani trecega reda kojima
uvijek mozemo staviti neki krizni porez.

A ne bi mozda olaksali ljudima tako da se uvede neki monopol na udzbenike pa da brat moze nasljediti
sestrine knjige, a ne da se svake godine kupuju nove knjige.
Necu ni spominjati koliko je to posjecenih suma, koliko unistenih gnjezda, jazbina, brloga, poremecenih
bioritama i izbrisanih biljnih i zivotinjskih vrsta za koje cak nismo niti znali da postoje.undefined

Jednom davno jedan je čovjek napravio dobro djelo. Neću vam otkriti što…bojim se da bi tim otkrićem umanjila ljepotu toga čina. Uostalom, najveća i najiskrenija djela su ona napravljana u tajnosti. Ne znam dijeli li taj čovjek moje mišljenje ili šuti o svom činu iz jednog, meni osobno glupog, razloga zvanoga „sram“. Da, žalosno ali istinito. Ljudi se srame svojih dobrih dijela. Lakše prihvaćaju kritiku negoli kompliment.
Ili je to pak napravio iz sebičnosti. Zbog prirode čina ne bih rekla da je imao neke materijalne koristi od toga…možda je jednostavno htio umiriti savjest. Nije li prema tome sebičnost i dobra stvar? Ja volim reći da u svakom kukolju ima žita.
Uglavnom…..
Taj isti čovjek jednom je i loše postupio. Opet vam neću otkriti o čemu se radi jer je ljudski griješiti. Bojim se kritizirati nečije loše postupke, jer danas sutra i ja mogu slično pogriješiti, koliko god se trudila učiti na tuđim greškama.
Ono što je bitno da kažem je to da ljudi od tada upiru prstom u njega i optužuju ga. Nije važno kaje li se on ili ne, u oba slučaja je to samo njegova stvar. Ali neki si uzimaju za pravo kritizirati, optuživati, ogovarati….
Da rezimiram, ljudi se vole baviti tuđim životima.
To im dođe kao neki hobi. Zbog čega je to tako? Zar su svi oni toliki „sveci“? Ili je baš u totalnoj suprotnosti stvar? Osobno smatram da nisu, niti se takvima smatraju, nego su svjesni svojih vlastitih sramota. Guraju ih pod tepih. Nose u grob. Upravo zato ljudi tračaju. Iz straha!
Kada ljudi nose neku sramotu u sebi plaše se da bi razgovor u društvu mogao otići u neželjenom smjeru. Netko bi mogao spomenuti TO. Netko bi mogao spomenuti nešto slično, a mi bi iz straha pomislili da aludira na naš čin. Strah nam potpuno pomuti razum. Zdravom logikom bi mogli zaključiti na što točno sugovornik cilja, ali ovako se znojimo i mijenjamo temu. Kako je napad najbolja obrana ta nova tema obično bude netko odsutan. Nipošto prisutan, jer bi i on mogao koristiti napad kao obranu i tako bi se opet doveli u opasnost da budemo glavna tema.

Ne pamtim kada sam zadnji put bila u crkvi...ne vjerujem svecenicima....ne prekrizim se prije jela....ne idem na ispovijed.....jesam li ja dobar vjernik?
hm...drzim da jesam....sto je pravi vjernik uopce?
....onaj koji je svake nedjelje na sve tri mise,
ali sjedi sam jer se zamjerio cijelom selu?
....onaj koji pocini grijeh pa se ispovijedi i tako u nedogled?
....onaj koji se prekrizi prije jela, a onda se nasrdi na kuharicu
jer juha nije dovoljno slana?
Slobodno me osudujte...okrenuti cu vam drugi obraz....
vjernik je onaj koji vjeruje...tiho u sebi....da nitko ne zna....
treba imati cvrstu vjeru, jer ona uz sebe nosi i strahopostovanje...
Misle li ljudi da ce ako kazu "mi vjerujemo" biti vjernici i da u iskusenje nece doci?
Imala sam i previse kriznih situacija...ali nikada moja vjera nije bila poljuljana...sto god govorila u srcu sam uvijek znala da Je samnom...
Ja samo ne volim crkvu kao instituciju....
Nema vece mafije od one u Vatikanu...
Zar jedan svecenik smije odbiti odrzati misu za pokojnika uz izgovor da se njegova baka zvala Josipa i da na taj dan samo za nju moze biti misa...i to kaze majci nedavno preminulog sina.....
i zbog cega uopce placamo sahramente i mise...to je kao da placamo vatrogascima jer su nam ugasili pozar u dvoristu....pa imaju oni svoju placu...kao i svecenici...imaju dobru placu..nabrijane automobile...dobili su stan...sve....ali ne, njima nikada dosta...pa onda jos uzimaju i od onoga naroda kojemu trebaju biti na usluzi i pomagati im...traze novce od ljudi koji imaju po vise djece, krpaju kraj s krajem....a on dobije sve na tacu...
......ljuta sam...uzasno sam ljuta dok pisem ovaj post.....
...kako ce me uvjeriti u istinitost i svetost svoje propovijedi kada ni sam ne vjeruje.....banalan primjer: govori kako je tjelo dar bozji koji nemamo pravo unistavati kojekakvim radnjama i opijatima, i nakon te divne propovjedi (jer svi su diplomati) izade van i zapali cigaretu.....wtf?!
....nadalje...nije li isus rastjerao trgovce koji su imali standove ispred crkve...je...svi znamo tu simbolicnu scenu iz filmova....pa zasto onda u svim crkvama mozemo kupiti ikone...krunice....svetu vodu....
Pod krinkom katolika cine se razna necasna djela...sjetimo se samo inkvizicije....zena ispece najbolji kruh u selu i proglase ju vjesticom...i sve ostale koji su bili malo ispred svoga vremena...ironija je sto danas takve zovemo genijima....
i koliko smo samo puta u proteklih par godina slusali u medijima o svecenicima pedofilima....
Crkvena pravila stara su koliko i crkva...znaci postoje vec 21 stoljeće...
znaci mi se i dalje drzimo ko pijan plota necega sto je doneseno prije toliko godina.....ne kazem da treba bitno promjeniti pravila...niposto....samo ih malo preoblikovati u skladu sa modernijim vremenima....Zasto ne bi fino ukinuli celibat i mirna bosna...fino bi svecenici imali svoju zenu i djecu..a ne sto ljubavnica i pitaj Boga koliko djece...pa i oni su samo ljudi...po meni je jos veci grijeh taj sto nemaju zenu i time se poistovjecuju sa samim Bogom....


necu duziti jer se plasim dokle bi stigla....za kraj cu samo napisati jedne od najdrazih citata....

"Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske
a ljubavi ne bih imao
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar proricanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
...
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvalisa,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje. (I. Korinćanima 13)


MOLITVA MAJKE TEREZE
Čovjek je nerazuman, nelogičan, sebičan.
Nije važno, voli ga!
Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima.
Nije važno, čini dobro!
Ako ostvaruješ svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.
Nije važno, ostvaruj svoje ciljeve!
Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno.
Nije važno, čini dobro!
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
Nije važno, budi iskren i pošten!
Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti.
Nije važno, stvaraj!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.
Nije važno, pomaži im!
Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima.
Nije važno, daj najbolje od sebe!
Gledaj da ti nitko ne dode ako od tebe nece otici sretniji i zadovoljniji!

duugo me nije bilo.....dobila sam krila i odletjela nebu pod oblake.....zao mi je zbog svih propustenih postova dragih blogera......ali ne mogu reci da mi je zao trenutaka koji su me udaljili od virtuale....bila bi to cista laz....to su jedni od
najljepsih trenutaka u mom zivotu......ako je tocno da tko visoko leti nisko pada, onda ni ja necu biti iznimka....ali biti
ce to lijepi oziljci....
puno sam naucila zadnja cetiri mjeseca.....jako puno.....ucila na greskama.....sto svojim, sto tudim.....zivot juri, pa nemamo vremena sami napraviti sve greske iz kojih trebamo uciti.....zato imamo prijatelje....
ucim i iz prirode.....
....drvece me je naucilo da nije bitan vanjski izgled....i da ono moze narasti do neba, ali ako nema
dobar korijen i najblazi povjetarac ga moze svladati.......
...duga me je naucila da najljepse stvari ne mozemo posjedovati.....
...ptice selice su me naucile da se, gdje god bili i sto god radili, uvijek trebamo vratiti kuci.....
...majka Zemlja me je naucila da, koliko god gazili po njoj, ona ce nam i dalje davati svoj maximum, jer takve su majke..
...zvijezde su me naucile da su stvari koje nam se cine male i neznacajne, ustvari, velike i vazne za postojanje....
...zrak me je naucio da nismo zahvalni za ono najneophodnije u zivotu, jer to je nesto sto ionako "moramo imati"...
...vatra me je naucila da ju previse drva za potpalu gusi, bas kao sto previse hrane ubija covjeka......
ucila sam i od ljudi......
sve sto sam naucila svodi se na zakljucak da jos uvijek nemam do kraja razvijen sustav rasudivanja....
i dalje krizam neka imena s popisa "prijatelja"......ponestaje mi kandidata........i sretna sam zbog toga....
na vrijeme sam shvatila....ako nista drugo.....
...naucila sam da je krv koja kola u mojim venama za sve ljude.....zasto se samo rodbina ubraja u krvno srodstvo kada imam vise prijatelja nego rodbine koji bi dali krv za mene?

...koliko god da su ljudi razliciti ipak postoji nekoliko sitnica koje su nam zajednicke....jedna takva je ona neizbjezna stvar u zivotu svakog covjeka....a to je proslost....cesto puta ljudi zale za necim iz proslosti i sve bi dali da mogu vratiti vrijeme i promjeniti odredene stvari...ali koliko bi to imalo smisla....na kakvim greskama bi onda ucili?
Da imam tu mogucnost ostavila bi sve kako i je.....ne kazem da je moja proslost bila bajna....niti da se ne kajem zbog nekih postupaka....kazem samo da nije sramota pasti nego ne dici se....svi mi grijesimo....i to je tako prirodno i normalno....problem nastaje kada konstantno ponavljamo iste greske....
...svatko zasluzuje novu sansu....koliko proslost odreduje buducnost? hm...samo onoliko koliko joj dozvolimo....
Svi se mi izvlacimo da smo bili u alkoholiziranom stanju...na mladost-ludost....i na brojne druge cimbenike, ali in vino veritas....nema tog opravdanja za krive postupke....sto je tu je...moramo nauciti zivjeti s tim...i truditi se ne ponoviti gresku.....ali kako sve ima dvije strane tako ih imaju i nasi "padovi"...na muci se poznaju junaci...u takvim situacijama skines maske i saznas tko ti je pravi prijatelj....istina je kao tableta..gorka za piti, ali pomaze....i ono najvaznije na kraju...ne dopustite da vas jedan kamen sprijeci da predete planinu....

koliko truda, vremena i novca je potrebno da usrecimo nekoga?
nikoliko...potrebno je samo malo dobre volje...i jos dobijete i placu za to....jedan iskreni osmijeh od uha do uha.
...neke se stvari stvarno ne mogu kupiti novcem, jer one najvaznije stvari u zivotu i nisu stvari....
mnogi traze prosvjetljenje....meditiraju...prekticiraju yogu...zele naci unutarnji mir...
ne treba za to godinama sjediti ispod drveta...niti gladovati.....treba vam samo dobra knjiga...razgovor sa dragom osobom popracen smijehom sa obliznjeg tobogana i to je sve...
ta mala stvorenja niti ne slute koliko ce im nedostajati ova bezbriznost kada im je najveci strah izgubiti djeda iz vida.... tek poneka nocna mora ugrozi njihov mali svijet...zasto ta bezbrizna djeca imaju ruzne snove?
mozda je kojot napokon uhvatio pticu trkacicu?
ili je tom nadmudrio jerrya?
hm..ne...nije to...djeca promatraju svijet oko sebe i instiktivno upijaju sve poput spuzve...
osjete malisani nase promjene raspolozenja i prozivljavaju nase lose dane na svoj nacin....
pokazite im da nemaju razloga za brigu...neka jos malo uzivaju u zemlji cudesa.....

Posoljeni zrak i razlivena tinta

Ponekad sam pjan, do uha nasmijan
i dusa mi je otvorena knjiga
moje nebo je posoljeni zrak, a moje more razlivena tinta
kome biti zahvalan, zivote moj

Krenem obalom koju dobro znam
samo dva minuta pjesice do luke
gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju
kriju iglom izbodene ruke

Pa opsujem da ne mogu prostije
mada odavno sam pobjeg'o iz geta
i mjesec iznad nas ima okus hostije
a cesta miris izgubljenog svijeta

Ref.
Moje nebo sad je posoljeni zrak, a moje more razlivena tinta
zato pjevam da ne pojede me mrak
jer da nisam ovo ja bih bio biljka
kome biti zahvalan, grade moj

Ponekad sam pjan, do uha nasmijan
i zivot mi je otvorena prica
ja se cesto spotaknem, al' se uvijek docekam
ja sam covjek koji nema briga

Ponekad sam pjan, do uha nasmijan
i dusa mi je otvorena knjiga
moje nebo je posoljeni zrak, a moje more razlivena tinta
kome biti zahvalan, zivote moj

Krenem obalom koju dobro znam
samo dva minuta pjesice do luke
gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju
kriju iglom izbodene ruke

Pa opsujem da ne mogu prostije
mada odavno sam pobjeg'o iz geta
i mjesec iznad nas ima okus hostije
a cesta miris izgubljenog svijeta


cekaj me

Cekaj me i ja cu sigurno doci
Samo me cekaj dugo
Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom
Cekaj i kada vrucine zapeku
I kada mecava brise
Cekaj i kada druge niko ne bude cekao vise
Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Cekaj me i kada cekanje dojadi svakome koji ceka
Cekaj me i ja cu sigurno doci

Ne slusaj kada ti kazu da je vrijeme da zaboravis
I da te nade lazu
Nek povjeruju i sin i mati da vise ne postojim
Neka se tako umore cekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista
Cekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti nista
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Sve smrti me ubiti nece

Nek rekne ko me cekao nije taj je imao srece
Ko cekati ne zna
Taj nece shvatiti niti ce znati drugi
Da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znatcemo kako prezivjeh vatru kletu
Naprosto ti si cekati znala kao niko na svijetu

....zadnji put kada sam htjela napisati post sjedila sam na rubu kreveta i slusala grmljavinu....dokaz koliko su ljudi slaba stvorenja....mozemo letjeti nad oblacima, ali nikad u oblacima....mozemo setati po mjesecu...letjeti do zvijezda, ali nikada biti zvijezde....ajme koliko bi nam bilo bolje kada bi se pomirili s cinjenicom da smo samo ljudi....samo obicni smrtnici....tezimo necemu, a ne znamo se nositi sa nasim zeljama....tada nisam napisala post....postidila sam se same sebe...svoje nedorecenosti....nesposobnosti da opisem ljepotu prirode....
Stojim bespomocno i gledam kako vrijeme leti kraj mene...ni ne primjecuje moj ceznutljiv pogled....a ja ceznem za nekim proslim vremenima...nekim boljim vremenima....tada sam imala samo 12 godina i nisam znala da postoje ljudi koji pate...da postoje djeca koja gladuju....da postoje zivotinje koje ne znaju da su divlje....nisam znala da je asfalt po kojem hodam bio izvor kisika.....i bila sam sretno dijete....stvarno jesam....oduvijek sam znala sakriti ruzne uspomene u ormar.....ali cijelo vrijeme sam znala da cu kad-tad morati pospremiti taj ormar........doslo je to vrijeme........nije bilo ugodno...sjecanje na srecu vise nije sreca, a sjecanje na bol jos uvijek je bol....sjetih se i prve recenice u Ani Karenjinoj....Neki se jednostavno rode sretni, a neki jednostavno umru u zalosti....rijetko je obrnuto....
Gubim drage ljude.......ne vidim im traga....zao mi je zbog toga..ja sam kriva....uvijek gledam kroz spijunku...i nikada ne maknem lanac s vrata....
Lose reagiram na lose vijesti......
Nekada samu sebe iznenadim....jesam li losa osoba ako suze odbijaju izaci van? Jednostavno nisam mogla varati samu sebe....mogla sam prevariti druge...plakati i biti jadna, ali to ne bi bilo stvarno....Jednostavno nisam mogla plakati....bila sam previse ljuta....previse povrijedena da bi plakala...oduvijek sam se nadala da ce se promijeniti...da ce se sjetiti koliko imam godina....da ce me barem nazvati i cestitati....nadala sam se da me nece opet pitati dali jos uvijek treniram kosarku (iako treniram rukomet).....ali nije....otisao je....za mene neprimjetno.....
Ali na putu je novo bice....nova osoba....novi covjek......
Tako to ide...netko jednostavno napravi mjesta onom drugom.....ili kako bi ljudi rekli...netko umre, a netko se rodi...
Ne volim razmisljati o buducnosti, a stalno to radim...i to me ubija.....vec se vidim daleko od svega sto volim...
Bojim se povratka......bit ce tesko....Sama sam si kriva...ali tako je kako je.....opekla sam se....dogada se i najboljima......
Pokusavam sto bolje iskoristiti preostalo vrijeme, ali nesto krivo radim....nesto je trulo u drzavi danskoj.....
Svaki dan si obecam da necu vise gledati vijesti i citati novine, i svaki dan iznevjerim samu sebe......
Zelim znati sto zelim.....gledam ljude oko sebe.....uzaludno....
Katkad te potpuni stranac podsjeti na tvoju bol iz proslosti....to mi se veceras dogodilo.....kada sam shvatila o cemu je rijec vec je bilo kasno...srce je prejako udaralo, a suze su prebrzo tekle.....
Pobijedili smo....rekla sam da hocemo....bila sam sigurna u to.....volim vjerovati da mi to mozemo....
Sjecate se da sam napisala post kada smo ispali iz EP....zadnja recenica je glasila "Afrika stizemo!"....sada cu je samo copy - paste......
Lijepo je vjerovati da ce se dogoditi nesto lijepo....
Katkada sam pravi optimist....ne dopustam cinjenicama da me probude iz lijepog sna....
Zelim nesto....ali se bojim da cu to i dobiti.....
Mi ljudi previse kompliciramo.....kada se macka zeli pariti jednostavno digne rep....kada sunce izade cvijet jednostavno otvori latice....kada vjetar zapiri voda jednostavno prati njegov smijer i lagano tece....
Uzivam u zivotu...i jedva cekam da postanem toga svjesna....
Zao mi je sto nisam odvojila vremena za sve one drage...predraga blogove....
Iznenadila me cinjenica da ljudi citaju sto pisem....ljudi iz moje blizine....ljudi koji nikako da shvate sto im govorim....ljudi koji su prodrli u moje misli i moje stajaliste....a i dalje me ne razumiju....
Ne govori li to vise o njima nego o meni?
Nedavno je moj blog dobio jos jednog obozavatelja.....jednu osobu koja ne pokazuje emocije svima...koja stoji na distanci od svega....pristojnom odstojanju.....ta osoba mi se svidjela na prvu....lako citam ljude...rijetko grijesim...
strpljenje mi je rijetka vrlina....ponosna sam na njega....dobro sam ju procjenila.....i jedva cekam da popijemo kavu :)

...najljepsi glas :)

...sjedim tako neki dan s frendicom za stolom.....kod mene u stanu.....
gledamo youtube i divimo se bojanovoj izvedbi "con te partiro"...odjednom
nam zasmeta neka buka s ulice....ne obracamo paznju nego pojacavamo i slusamo dalje....ali nas opet nadglasava zvuk sirene...zvuk koji ledi krv....zvuk koji para usi....mrzim taj zvuk....pomislih kako je opet nekome pozlilo...jer vrucne su nenormalne...ali ne....nije to samo jedna sirena....ma...jel to i policijska sirena? ok...stisavam laptop...ali frendica govori da ona jednako mrzi te zvukove...i da ih je najbolje ignorirati inace
te moze skroz smrdat kad trzas na svaki takav....nastavimo gledati, ali ne da meni vrag mira....osjecala sam da se nesto strasno dogodilo...ako stvarno jako vjerujete da su svi ljudi povezani neraskidivom niti...onda mozete i osjetiti kada netko trzne tu nit....mislim da sam osjetila to....tu sekundu....
...probudila sam se, za moje poimanje, jako rano....zvuk sirene zamjenio je cvrkut pticica...i ja sam zaboravila na jucerasnje crne misli....nakon 2 dana...sjedim na kavi....upoznajem frendicinog decka...pricamo...i op..u razgovoru spomene prometnu nesrecu blizu mene....raspitam se....rekao je da je lik automobilom pretjecao motor....oduzeo im prednost....i pobjegao s mjesta nesrece!!! motor se zapalio....vozacu je plamen zahvatio 80% tijela...suvozacica (16) je van zivotne opasnosti...vozac (inace bez vozacke dozvole) je hitno prebacen u zagreb....a onaj sto je pobjegao s mjesta nesrece je ostavio auto i pjesice dosao do mjesta nesrece i s ostalom zbunjenom masom promatrao sve....je li dosao zato sto se ipak zabrinio za vozaca i suvozacicu...ili da se ponosi svojim cinom...ili je punio ego mislivsi da moze dosetati do mjesta nesrece prepuno policije, a nitko ga nista nece ni pitati....kako svaki dan nosi svoje brige tako su druge zamjenile stare....zaboravila sam sto je bilo....i vracam se ja danas kuci....tipicno spustene glave i sa slusalicama u usima….cekam zeleno i pogled mi se zaledi….lampioni formirani u obliku kriza….bijeli lampioni….bijeli kao cistoca…bijeli kao mladost………samo 18 godina…..

Zašto je bolje biti žena?

1. Za vrijeme masaže ne moraš da crveniš zbog erekcije.

2. Ne dobijaš napad epilepsije cim ti padne par dlaka s’ glave.

3. Statisticki gledano, šanse da te uhvate u ljubavnoj aferi su velicine makovog zrna.

4. Za vrijeme brodoloma, spasavaju te medju prvima.

5. Jer frajeri još uvijek misle da moraju placati tvoje racune, a ti možeš ono uštedeno investirati, recimo, u novog decka.

6. Bolje je biti tatina djevojcica nego placljivi mamin sin.

7. Možeš zadržati vozacku dozvolu i pri najvecim prekršajima (šifra: krokodilske suze).

8. Na kraju krajeva, žene su te koje odlucuju koliko ce se ljudi roditi u sljedecem milenijumu.

9. Postoji Riki Martin.

10. Muškarci mogu Ronalda samo uzdizati u nebesa, a ti bi, teoretski gledano, mogla s’ njim i u krevet.

11. Kada te pitaju želiš li da se udaš, dobiješ prsten koji kasnije evenutalno možeš dobro unovciti.

12. Ne cekaš dok vas smrt ne razdvoji, vec fino na vrijeme primjetiš da je veza otišla do djavola pa je sama prekineš.

13. Muškarci ranije umiru, a žene inkasiraju životno osiguranje.

14. Daleko je veca fora koristiti vibrator nego imati seks sa gumenom lutkom.

15. Uz ženske magazine dobijate bolje poklone.

16. Žene se u nacelu daleko lakše i brže opiju, što se pozitivno odražava na budžet.

17. Žene mogu držati rad obrva pod kontrolom.

18. Gotovo uvijek znaš je li dijete tvoje ili nije.

19. Ako baš poželiš, možeš naplatiti seks dok si rekla ”keks”.

20. Bog te obdario darom da možeš usreciti baš svakog prodavca cipela.

21. Rijetko zalutaš, i to uglavnom zato jer ti nije glupo zastati na putu i pitati za pravi smjer.

22. Ne moraš uopšte da znaš kako funkcionisu one stvarcice na benzinskoj pumpi jer se uvijek nade neki besposlen i ljubazan muškarac.

23. Ne moraš napamet znati imena svih nacionalnih fudbalskih klubova i rezultate od 1980. na ovamo.

24. Ne moraš mjesecima stanovati sa nepoznatim tipovima u sobi i nositi iste zelene krpice kao i oni.

25. Možeš izaci iz šopa na benzinskoj stranici bez da u rukama nosiš 5 kompjuterskih i 5 seksi magazina.

26. Posljedice burne noci daju se dobro prekriti puderom.

27. Nakon vruce noci ne moraš puna straha i strepnje postaviti pitanje: ”Kakva sam bila?”

28. Niko ti se ne smije ako ne uspiješ dohvatiti najgornju policu u supermarketu.

29. Možeš raditi više od jedne stvari - i to istovremeno!

30. Ako želiš da razmišljaš, možeš koristiti samo svoj mozak.

31. Nemaš posebnu policu u ormaru s’ natpisom ”pogrešno ofarbana i uništena odjeca”.

32. Ne moraš se odmah baciti na renoviranje kuhinje nakon jednog pripremljenog jela.

33. Kada ispeglaš neki odjevni predmet, to se i vidi.

34. Postoji cijela vojska djelatnika koji se brinu za tvoj izgled i duševno stanje.

35. Ne moraš ucestvovati na Olimpijadi zvanoj ”Ko ce više popiti?”

36. Ako komšija nabavi bolji auto, ne dobijaš slom živaca.

37. Imaš potpuno realistican doživljaj kada ti neko kaže “20 centimetara”.

Razočarana sam sobom…potpuno…
Nisam znala da sam ovoliko slaba…ne bi li sami sebe trebali najbolje
poznavati?! Ja sebe više ne poznajem…ne mogu se, prema tome,
ljutiti na druge što me nekada ne shvaćaju…..
….negdje postoji ptica koja od trenutka kada nauči letjeti kreće u potragu za trnovitim drvetom….kada ga nađe prsima se nabode na trn…ne radi to ptica zbog toga što se želi ubiti…ne razmišlja ptica o smrti….ne razmišlja ptica ni o smislu života…jedino što ptica zna je da u tome trenutku najljepše pjeva..na žalost ne zna ptica da ne postoje više ljudi koji mogu zastati i poslušati njen poj…nemaju vremena…žure….ni sami ne znaju gdje…ni zašto…ne zna ptica da ju, na kraju krajeva, nitko ni ne čuje od buke sa asfaltirane prirode…svejedno, ptica žrtvuje svoj život za par sekundi predivnog pjeva….i umire….sretna…misleći da je
nekome uljepšala dan…..i njen život ima smisla….
Poželim nekada imati taj životinjski instinkt koji mi govori koja je moja uloga u svijetu…kako se trebam ponašati u određenim situacijama….
Ptica ne zna točno što traži…ne zna kako to izgleda….ne shvaća njegovu veličinu ni značenje….ali kada naiđe na to…zna da je to to….
A ja? Ja točno znam što tražim….znam sve karakteristike toga….znam kako to otprilike treba izgledati….ali kada nađem, ne znam to prepoznati…..

nedostaje mi....puno toga....sve.....
nedostaje mi kuca...poznati kvart....
nedostaje mi moja mala happy family....
nedostaju mi poznati puteljci....
nedostaju mi nepodopstine....
nedostaje mi sve sto mi je daleko...
ali najvise od svega mi nedostaje ono sto mi je pod nosom....
...ljudi stalno pricaju o stvarima koje zele zaboraviti....
sjetna sam ovih dana...plasi me ona pjesma "tuga dolazi kasnije"
...pa sto je onda ovo ako tuga tek dolazi?!
ne zelim biti tu kada dode....i ovo je previse....
...ni zbogom....ni dovidenja.....nista....
...sve je receno tisinom....opet....
Ironicno je to sto nam samo tuga ne treba u zivotu,
a ja samo nju imam....
nedostaje mi blokada....sada gotovo da i nisam na faxu...
po sat vremena svaki dan...ako i toliko....
tjeram se da odem na fakultet....bole me prazni hodnici...
boli me cisto dvoriste...boli me prazno mjesto gdje
je visio transparent...gdje je stajao sator....
svi smo bili jedno, a sada....sada je samo zelja u zraku....
samo zelja i recenica "vidimo se na jesen"....hm....

Tisina ko sidro veze mrak
u meni polako kopni strah
ova ljubav je bila prividjenje
nije ovo moje vrijeme

Do zore je ostao jos koji sat
vani nemir ko da je rat
oblacim kaput i odlazim
da sve zaboravim

Ref.
I opet Dunavom plove brodovi
a ti vise za mene ne brini
ko lisce sam, vjetar me raznosi
vukovi umiru sami

Tisina ko sidro veze mrak
u meni polako kopni strah
oblacim kaput i odlazim
da sve zaboravim

hm...novi dan....nova lica....nove spoznaje...sve nesto novo....sve se mijenja...samo sam ja
jos uvijek ista.....jos uvijek sam umorna....najmanje fizicki.....psihicki tonem sve dublje i dublje...
toliko duboko da se vise ne nazire sunce iznad povrsine....umaraju me ljudi....zasto jednostavno
ne mozemo sjediti i sutiti? zasto se podrazumjeva da moramo pricati...stalno pricati....ne znam....
volim kada nas je vise u drustvu....onda nitko ne primjeti da sutim......
danas sam meditirala na rivi....sunce me omamilo.....bila sam daleko.....daleko.....u proslosti.....
mislim da sam budna spavala....odjednom me osamario galebov krik....kako se te ptice cudno glasaju...
nikad se necu naviknuti na njih....zelim letjeti.....zelim krila.....albatrosova.....satima lebtiti u zraku.....
pozelim otici...ne znam gdje....ne znam tocno ni zasto.....jednostavno zelim otici.....ne neko bolje mjesto...
pitam se bi li postupila drugacije da mogu vratiti vrijeme.....mislim da ne bi.....nadam se da ne bi.....
sva ta losa iskustva u kojima su nas nasamarili....povrijedili....slomili.....ostavili da iskrvarimo.......sve je to
dobro....zahvaljujuci tome danas sam mudrija...iskusnija i opreznija za nadolazece potencijalne oziljke....
...rane nikako da zacijele.....bojim se da ni nece.....sve i da zacijele...da vise ne bole...ostati ce uvijek taj oziljak....
...podsjetnik da smo po ne znam koji put bili na krivom mjestu u krivo vrijeme....a mogli smo se suncati na rivi....


Sve ce to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i sas

Sve ce to o mila moja
prekriti ruzmarin, snjegovi i sas
i dvije ce pokisle ptice
sa tvoga oka prhnuti na jug
nijedna suza nimalo volje
nijedna slutnja ni glas a moglo je bolje

Reci ces malo je tuzno
a on je bio kopile i jad
i stat cemo goli i sami
pred ovo ledeno nebo u mrak
mirise pelin pusto polje
procvale ruze i med a moglo je bolje

Ref.
Gdje, pokazi mi gdje
kad tuzne sudba ne voli
i cime od svijeta da se branis
kao ruza sa dva smijesna trna ili snom
uzalud, uzalud, sve je protiv nas

Sve ce to o mila moja
prekriti ruzmarin, snjegovi i sas
i dvije ce pokisle ptice
sa tvoga oka prhnuti na jug
nijedna suza nimalo volje
nijedna slutnja ni glas a moglo je bolje

previse se toga mota po mojoj glavi ovih dana...umara me to....
smijem se...uvijek...pred ljudima...ljudi vole kad si veseo....volim ugadati ljudima...zato se smijem...samo zato.....
promatram golubove....zavidim im...fucka se njima....osjecaju li oni tugu?
moze li se operirati od tih nekih ljudskih boljki kao sto npr. emocije?
ne volim ljude...smiju ti se u facu...a ti se cijelo vrijeme ubijas pitanjem - sto stoji iza tog
razvucenog osmijeha...iskrenost? hm...mislim da ne...
sto to ima u ljudima tuzno?
moj boemski svijet je ugrozen zadnjih dana...pokusavam naci rupu i 5min biti sama....
dragi su meni ti ljudi...ali draza mi je samoca....nisu oni krivi....ja sam u banani...
pitam se kako dalje....pogled mi se muti....imam tu nesrecu da vidim buducnost...svoju...
strah me te buducnosti...to nisam ja....ona bolja polovica mene se odselila....daleko....
pricam nebuloze....katkad namjerno....nije mi bitno tude misljenje....ne vise....
udaljila sam se od nekih dragih ljudi...svjesno....iz straha....
udaljila sam se i od same sebe...kontradiktorna sam....zao mi je zbog toga....
mozda sam samo preumorna....

Drama

Kazu da ljudi sami
biraju svoj put
i ja sam mislio tako
evo, vec godinama

Svaka se prica mora
ispricati dvaput
ja je sada pricam
kome cu, neg' vama

Nije vazno koliko smo puta
udahnuli dah
hej, vaznije je koliko smo puta
ostali bez daha

Kazu da ljudi sami
kuju svoju srecu
i ja sam mislio tako
o nasim sudbinama

Al' ne znam s koje strane
sve te lazi krecu
ova je ostala sama

Ljudi, nemam ja bas nista s time
to je u tri cina drama
ljubav je samo ime
koje ljudi nadjevaju zabludama

Kazu da ljudi sami
biraju svoj put
i ja sam mislio tako
ja sam mislio tako
o nasim sudbinama

Svaka se prica mora
ispricati dvaput
ja je sada pricam
kome cu, neg' vama

Nije vazno koliko smo puta
udahnuli dah
hej, vaznije je koliko smo puta
ostali bez daha!

p.s. posjetite blog nezavisne studentske inicijative u zd
nekomercijalizacijiunizd.blog.hr

Za pocetak bi voljela zahvaliti svima koji su podrzali studente diljem drzave..
U komentarima sam primjetila da neki nisu procitali cijeli post, pogotovo onaj dio gdje stoji kako je prosli post bio natipkan u doslovno 5 min...naravno da u tom vremenu nisam stigla napisati nista konkretno nego samo onako
cisto informativno da vas uvedem u trenutna zbivanja...
nemam vremena sada odgovarati na svaki komentar pojedinacno niti bi to imalo smisla...ali me jedna recenica
bode u oci...u komentaru naime stoji da je ovaj nas prosvjed samo kopija zagrebackog s ne bas jasnim ciljevima...?!?
mi ne kopiramo zagreb...mi smo podrzali studente iz zagreba koji su se prvi digli i rekli stop...a to sto su se oni
prvi probudili ne znaci da smo mi ostali koji smo ih podrzali neupuceniji i ne znam ti ni ja sto.....vec sam napisala "jedan narod - jedna borba"....i ne radi se tu samo o filozofskom fakultetu....podrzani smo i od str. ostalih fakulteta...
i dalje stojim iza parole "znanje nije roba"...nije to nesto sto kupite pa prekrizite s popisa....
novca ima....samo ga treba dobro rasporediti....za pocetak mislim da je 1mil. kuna za ukrasavanje trgova za bozic sasvim nepotrebno....
i ostali vasi komentari da sveuciliste nije tu zbog nas...ne zelim nikoga uvrijediti (iako mene jesu) pa zato necu prokomentirati.....

nasi zahtjevi su:
- da novac poreznih obveznika, odnosno nasih roditelja, bude upotrijebljen u svrhe koje sluze javnim interesima
- da se odrzi temeljno pravo svih gradana na javno besplatno obrazovanje i drzavnu zastitu s ciljem ocuvanja autonomije obrazovnih institucija
- da sveucilista budu besplatna, u koja ce drzava ulagati vise, a ne manje
- da se zaposli br. profesora i strucnih suradnika na sveucilistima koji su predvideni bolonjskim standardima
- da se prosire smjestajni kapaciteti
- da se poveca br. stipendija
- da se poveca br. adekvatnih prostorija za predavanje
- da studij zavrsimo po onim uvjetima pod kojima smo isti studij i upisali, a ne da zivimo u strahu kakvu ce odluku donijeti ministarstvo o oplacanju diplomskih studija
- najvise zelimo da besplatno studiranje bude pravo, a ne privilegija!

....dobro je rekao mali princ....odraslima se uvijek treba nesto objasnjavati....odrasli vole brojke....ako kazete da ste upoznali novog prijatelja, oni vas nece pitati kakve su mu boje oci, nego koliko ima godina, koliko mu otac zaraduje....i tek tada ce stvarno povjerovati....ako im kazete da ste vidjeli prekrasnu kucu sa vrtom, patuljcima u vrtu...pticicama na krovu, nece vas ni dozivjeti, ali ako im kazete da ste vidjeli kucu od 2 mil. kuna tek tada ce reci ajme kako je lijepa....

dakle...za sve odrasle koji su zaboravili da su bili djeca:

stanje prije
- 1991. visoko obrazovanje - besplatno
- 1993. na racun drz. studiralo je 88% studenata
stanje danas
- 60% studenata placa svoj studij
- br. studenata se povecao za 82%, a br. onih koji placaju za 814% u odnosu na 91. god
- 2005. na racun drz. studiralo je 44% studenata
- za visoko skolstvo se izdvaja oko 2-3% drzavnog proracuna
- od 1996.-2006. biljezi se porast skolarina za 30% a troskovi zivota sve su visi
- studenti koji studiraju uz potporu ministarstva studiraju u prosjeku 6,6 godina, dok oni koji studiraju za vl. potrebe studiraju 7,3 godine
- hr skolarine su u rasponu od 750 do 1200 €, a europski prosjek je od 500 do 1000 €
- preddiplomski studij, ovisno o ustanovi, placa 50 - 70% studenata
- diplomski placaju studenti ovisno o odluci MZOS-a koja se donosi svake godine i vrijedi samo za onu slijedecu akademsku godinu
- postdiplomski placaju svi ( oko 10.000 kn po semestru na FF u zg)

hehe tek sam sada skuzila da mi je prosli post bio 50-i :) ko bi rekao da ce moj blogic dogurati to te brojkice...
ostavljam vam lijep pozdrav do sljedeceg javljanja :)))

evo dragi moji blogeri i blogerice...svi ste vec upoznati (vise-manje) sa stanjem na fakultetima diljem drzave...
pa cak i sire...ali vi koji niste direktno u tome...tj. vi koji ne studirate i nemate studenta u kuci upoznati ste s
tim samo putem medija...e sad...koliko je za vjerovati svemu sto se cuje na tv...radiju...procita u novinama....
koliko sam uspjela pratiti medijska izvjesca....shvatila sam da su izvukli svaku nasu petu rijec i tako stvorili
sasvim neki drugi kontekst...stoga bi vas ja sada voljela samo ovako na brzaka u par crtica malo bolje upoznati
sa nasim zahtjevima i metodama kojima pokusavamo ostvariti zacrtane ciljeve....
prvi i osnovni cilj nam je zaustaviti komercijalizaciju sveucilista....jer kako kaze parola ZNANJE NIJE ROBA!
tako smo mi, studenti sa sveucilista u zadru 21.4.2009. preuzeli kontrolu nad sveucilistem...kada kazem preuzeli
kontrolu doslovno tako i mislim...naime..raspusten je studentski zbor, pa sada svi imamo pravo glasa i svi smo
ravnopravni...kako je i od pocetka trebalo biti s obzirom na to da zivimo u demokratskoj republici....preuzimanje
sveucilista je izvedeno na nacin da su se imenovali redari (dobrovoljci) i moderatori koji su isli od ucionice do ucionice i bojkotirali predavanja...ulaze unutra, moderator uputi zbunjene studente i profesore u trenutna dogadanja...upozna ih s cinjenicom da je rektor uz nas i da nece usljediti nikakve sankcije....tada pozove studente i profesore da nas podrze, a u slucaju da profesor nastavi s odrzavanjem predavanja, redari prave buku i na taj nacin onemogucavaju daljnje predavanje...
nadalje...svaki dan se odrzavaju brojna predavanja na kojima nas profesori i studenti podrobnije upoznaju sa bolonjskim procesom...nasim pravima....podnose se izvjesca sa prosvjeda iz ostalih gradova ( zg, st, pu, os, ri....)
a svaku vecer u 20h odrzavaju se plenumi na kojima se odlucuje prvo hoce li se i iduci dan nastaviti sa blokadom i donose se planovi i programi za iduci dan...svi zainteresirani su dobro dosli na tim plenumima....svi imaju jednako pravo glasa...mogu iznositi prijedloge..pitati sto ih zanima.....jednom rijecju svi smo jedno i svi imamo isti cilj....
ovim putem pozivam sve studente da dolaze na predavanja i budu na faxu....a ne da nakon sto blokiramo predavanje odu na kavu i sl...to nam nije cilj....ovom gestom preuzimanja sveucilista zelimo pokazati da smo mi ti koji trebamo biti u centru paznje jer su oni tu zbog nas...zelimo pokazati da je fax nas drugi dom....
vecina profesora je takoder podrzala ovu blokadu, ali na zalost uvijek postoji onaj odredeni postotak "stare garde" koje je vec i kasno preobracati....

nadam se da cu drugi puta imati vise vremena da vam podrobnije objasnim sva ova zbivanja...
ako imate bilo kakvih pitanja pitajte...mi imamo odgovore na sva vasa pitanja upravo iz toga razloga da znamo sto trazimo..imamo jasne zahtjeve....i znamo da je cak i ustav na nasoj strani...

Naravno da je rijec o Malom princu...to definitivno nije knjiga za djecu...iako je djeca razumiju bolje nego odrasli....djeca citaju slike...djeca shvacaju vaznost male ruze...razumiju tisinu....
djetinjstvo je najbolje razdoblje....zavidim tim malisanima, jer ne znaju znacenje rijeci - materijalizam...





u meduvremenu sam procitala jos jednu knjigu...."Zene" - Charles Bukowski....moram priznati da mi se nije svidjela...ne bi je bas preporucila za citanje nekome....(doduse, kad bolje razmislim svidjela bi se muskom spolu) ali kako sam blagoslovljena darom da i u losim, nekvalitetnim stvarima punih mana mogu naci nesto lijepo...uspjela sam izvuci nekoliko citata za zamislit se :)

"Jedne sam se noci u Atlanti smrzavao, bila je ponoc, nisam imao ni prebite prare, ni krova nad glavom, i ondasam se uspeo stubama crkve u nadi da cu uci i ogrijati se. Ali su vrata bila zakljucana."

"Ono sto se dogodi jednome od nas, dogodi se i vecini nas. Nas zivot bas i nije tako drukciji od drugih - makar i voljeli vjerovati da jest."

"Bol je cudna stvar. Kad macka ubija pticu, ili u automobilskoj nesreci, ili u pozaru..Dode bol, PRAS, i evo je samo legne na tebe. Ona je stvarna. A kad netko gleda sa strane, izgledas mu blesavo. Kao da si se najednom pretvorio u idiota. Tome nema lijeka ukoliko ne znas nekoga tko shvaca kako se osjecas i zna kako da ti pomogne."

"Zasto ne mozes prema ljudima biti fin" - upitala je.
- "Iz straha." - odgovorih

"Z svijetu je i previse hladnoce. Kad bi ljudi samo o svemu razgovarali, kako bi im bilo lakse."

"Lako je pisati o kurvama, no pisati o dobroj zeni daleko je teze."

"S nama ce ostalima sve bitu u redu sve dok sirotinja ne nauci kako se u podrumu prave atomske bombe."

"To je nevolja s picem, pomislio sam natacuci si. Ako se dogodi nesto ruzno, onda pijes da zaboravis, ako se dogodi nesto lijepo, pijes da to proslavis, a ako se bas nista ne dogodi onda pijes da se nesto dogodi."

"Ljubav je sasvim u redu za one koji mogu podnijeti psihicko preopterecenje."

"Zivjeti do smrti nije bas lak posao."

evo dragi moji...malo sam ovih dana opet boemski nastrojena...volim kad sam takva :)

ovaj puta samo zelim sa vama podjeliti par citata iz meni jako jako drage knjige....

"mi koji razumijemo zivot ne marimo za brojke"
"ne postoje trgovci prijateljima"
"bitno je ocima nevidljivo, samo se srcem dobro vidi"
"covjek je usamljen i medu ljudima"
"ono sto pustinju cini lijepom je spoznaja da se u njoj negdje skriva izvor"
"ono sto daje smisao zivotu daje smisao i smrti"
"tajanstvena je zemlja suza"
"od svakoga treba zahtjevati onoliko koliko moze dati"
"odrasli su cudni"
"covjek nikad nije zadovoljan, ma gdje bio"
"oci su slijepe"
"DOPUSTIMO LI DA NAS PRIPITOME, MOZE NAM SE DOGODITI I DA MALO ZAPLACEMO"

a pitanje za vas je...o kojoj je knjizi rijec?

Nekako s proljeca
uvijek meni doluta
neka ceznja tamna
tiha mudrost davna

Spustam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput, bas je tezak, najdraza

Nekako s proljeca
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani

Tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja, crnoponocna
moji koraci, bas su teski, najdraza

Ref.
I opet taj osjecaj samoce
kad nece nikog mene krene i hoce
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od zelje za usnama tvojim
sav sam ti od ludila, nekako s proljeca

Nekako s proljeca
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lazne obzire

Napravim, racun prastanja
popijem, pusta mastanja
to je ukus, lijepog kajanja
moji kapci, bas su teski, najdraza

Nekako s proljeca
noc mi oci otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim

A hocu da te vodim ja
tragom sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja dusa, bas te voli, najdraza

evo...dragi moji...stiglo nam proljece...meni ove godine nekako brze nego ikad...ne volim proljece...doduse...volim sva godisnja doba zato sto mrzim monotoniju i tu neku kolotecinu...3 mj je taman...fino se zasitim jednog i onda dode novo...ali proljece nekako najmanje volim...to je godisnje doba koje najbolje potvrduje cinjenicu da se sve vrti u krug...ne volim ni taj krug...
(ajme da sam strumpf bila bi Mrgud...takav je dan...)
ne znam sto bi pisala..a imam toliko toga...vikala bi...negdje u divljini...planini....idem u svicarsku....povlacim se...u neku brvnaru u alpama...jodlat s heidi....i uvijek cu imat cokolade :)
vracam se kada sve ovo prode..kad se svi razbude nakon zimskog sna...
zelim nesto...
a ne znam sto bi s tim sve i da dobijem to...smotana sam ovih dana....
i zbunjena...(opet!) ajme...

...treba mi nesto jace od sna da me uspava milijun godina.....

sjedim ja tako s kolegicom :) na kavi i doticemo se nekih tema...sve sami dubokoumni razgovori..nema sta...
naravno...kao pravi studenti pricamo o vikendima i opijanjima....zakljucile smo da je ironicno kod nas zena sto
uvijek lazemo za godine...kad smo mlade onda lazemo da smo starije...kad smo starije lazemo da smo mlade..
nikako na zelenu granu...u biti razgovor je poceo tako da smo se dogovarale za vecerasnji izlazak...(petak navece!)
rekla sam da mi se to vise neda....nekako sam se zasitila toga...s tim da sam relativno kasno pocela redovito izlaziti
u grad...onda smo se zapitale kako je tek onoj djeci, tocnije curicama koje s 14-15 god pocnu izlaziti...(necu sada ulaziti
u raspravu gdje su im roditelji..) i to sve izgleda gotovo starije od mene...mene jos uvijek pitaju za osobnu kada kupujem
alkohol...i to mi je bas super...a sto ce one jadne...sa 20 godina, kada se vec zasite svega, mogu samo udarat glavom o
zid i pitati se gdje im je mladost prosla...
sto je lose u igranju ispred zgrade? u kakvom to vremenu zivimo kada vise ne mozemo vidjeti djecu na livadi...
pa to je bilo najljepse razdoblje mog zivota...sjecam se proljeca..miris pokosene trave..mi trcimo ko muve bez glave,
skupljamo pokosenu travu i od nje pravimo kucicu...bunkere....beremo trantincice i pravimo lancice i narukvice koje
potom prodajemo sa svog malog improviziranog standa...pravimo kucicu na drvetu ( oni koji se boje visine prave kucicu
ispod drveta :))) a danas...evo polako stize proljece...trudim se iz petnih zila ali ne osjecam miris trave...lutam gradom u
potrazi za skupinom razigrane, bezbrizne djece, ali uzalud...danas tu djecu mozemo vidjeti jedino subotom navece pijane
na nekom kamenu...iskreno zalim tu djecu...ne znaju sto propustaju...
i jos je gora cinjenica da nitko nista ne poduzima...cak su i odrasli digli ruke...banalan primjer toga je tv program za djecu..
STO SE POBOGU DESILO SA ONIM STARIM DOBRIM CARTOON NETWORKOM???
Apeliram da se nesto poduzme...blogeri moji dragi...svatko od vas ima nekog klinju u svojoj blizini..ako ne brata/seku...
kcer/sina...onda barem susjedovu djecu....sjednite s tim djetetom...odigrajte covjece ne ljuti se....koristit ce i vama i djetetu..
s djecom mozemo barem na tren povratiti uspomene na djetinjstvo...s djecom opet mozemo praviti kolace od blata...
ponovno dozivimo da prvi put vidimo snijeg...ponovno se radujemo blagdanima....

Uhapsen u svojoj magli

Uhapsen u svojoj magli,
zakopcan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruzi, svojem maku.

I svak zudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tisti,
i na munju koja prijeti,
nasa blaga Nada vristi:
biti cisti. Biti sveti.

I kad nema Naseg duha
medju nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.

dugo sam se skrivala
po podrumima
sagradenih unutar
kineskog zida...
bjezala od straha
skrivala se iza sjene
neke druge mene
predugo sam sjedila
iza spustenih roletni
bila preslaba da se suocim
sve ima dvije strane
...cak i strah...
dobro je sto nas
nitko ne moze povrijediti,
jer ne riskiramo toliko
da bi nekom uopce
dali priliku da nas povrijedi...
a lose je sto umiremo sami
u svojoj tami...
jednog dana odlucila
sam izaci van...
ne znam sto mi bi..
bila sam na dohvatu
...laka meta...
ali nisam bila sama
...nisam...
dobila sam oruzje..
...mocno...
...ubojito...
uz to oruzje se
osjecam nedodirljivo
cijeli svijet nosim
na dlanu...
to je najljepse oruzje
koje postoji...
jedina mana je sto sam
tim oruzjem pocinila
......samoubojstvo......

Charles Baudelaire.
Stranac

-Koga najvoliš, zagonetni čovječe,Oca ili majku, sestru ili brata?
-Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.

-A prijatelj i?

-Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove riječi.

-A domaja?

-Ne znam pod kojom je širinom smještena.

-Ljepota?
-
Rado bih je volio,da je besmrtna božica.

-Zlato?

-Mrzim ga kao što vi mrzite Boga.

-Pa što onda voliš, neobični stranče?

-Volim oblake..o blake,što prolaze.. ondje..di vne oblake!




cudno neko razdoblje...jos je cudnije sto sam mislila da sam davno prosla ovu fazu....
ipak knjigu trebamo citati vise puta....izmedu redova....a ne samo suditi po koricama...
cesto sam to radila...iako stalno govorim da nije zlato sve sto sja i da odjelo ne cini
covjeka...nedavno sam skuzila da sam i ja samo obicna smrtnica...ta spoznaja mi je
bila jako bolna...uvijek sam se potajno nadala da sam ja malo iznad tih nekih ljudskih
boljki...koliko god bila u centru zbivanja uvijek sam iz svog malog mracnog kuta promatrala
sva ta nasmijana lica....ne..nisu bili sretni...samo nasmijani...ne znaci nuzno kad se
smijemo da smo sretni...mi samo mislimo da jesmo...cemu taj kes? imamo bolji auto
od susjeda...culi smo dobar trac....nasa kuca je najveca u ulici....
a surova stvarnost je -
kupili smo bolji auto od susjeda i sada se gusimo u kreditima....
ne smijemo se dobrom tracu nego zbog olaksanja sto nije procurila nasa sramota...
nasa kuca je najveca, a time i najpraznija.....
odavna je osmijeh dobio otkaz u poduzecu "uljepsaj nekome dan"...pa sad za mizernu
placu crnci kod privatnika "pravi se da si super"..
i tako sam prolazila tu neku fazu...(ili je jos uvijek prolazim)....i znate koji je zakljucak...
nije tako lose shvatiti da si bio u krivu...
jednom mi je jedna jako draga osoba napisala pricu...happy and je glasio "pustite
se! budite slobodni!"....tada nisam shvacala pravu poruku price....zbog toga kazem
da uvijek djelo treba citati izmedu redova....sve je povezano..i najmanji dio slagalice
je jako vazan u sastavljanju cijele slike....dakle..skinite maske i budite slobodni...
vrijeme je maskara...vec ste odlucili sto zelite biti...sada sjednite i zapitajte se izmedu
odabrane maske i vas tko je pravi vi? svatko ima neki svoj kriz koji mora nositi...i svi
ga smatraju teretom...gdje vam je snalazljivost? zasto taj kriz ne bi posluzio kao klupa
na koju cete sjesti kada se umorite? ili oslonac kada ste slabi da stojite sami?

evo ga na...sad je bila tu...ali nije imala zivaca
cekati jos malo...jos samo sekundu...otisla je....
uvijek to radi....dode...gusi me...
isprica mi toliko toga sto ja kasnije zelim prenjeti
vama, jer tesko je drzati to sve u sebi...i kada se
dogovorimo da ce mi doci diktirati misli....nje
nema...jednostavno ode...kao da ne zeli da se
te zbrkane lude misli zamrznu na "papiru"...
moze li se uopce misao prenjeti na
papir? naravno da moze...ali ona prava..izvorna
misao...sa svim onim bojama...sa svim onim
popratnim zvucima sto ih proizvode olovne
kapi kise na bezlicnim prozorima...to jednostavno
mora ostati duboko u nama...sakriveno od tudih
prezira...sacuvano u svom originalu negdje
duboko u nasoj mracnoj podsvjesti...nikada nam
vise te misli nece zalutati u srca...to sto nas dira
kada ih se sjetimo samo su ostaci...mrvice
sa stola upale u pore nasih puknutih srca i ne mogu
se izvaditi.......svi smo mi duboko u sebi mazohisti..
..kako drugacije objasniti cinjenicu da uvijek iznova
dopustamo ljudima da nas povrijede? odakle se
javlja ta potreba....cisti mazohizam....nije to
zavaravanje da ce ovaj put biti drugacije..
davno je isparila ta nada....i eto..unatoc spoznaji da
cemo opet patiti sklupcani u prasnjavom kutu svojih
strahova...mi se nekako opet dizemo i izlazimo na
svjetlo...dopustamo biti videni...zasljepi nas prva zraka
sto probije tamu ociju...i mi tako sljepi tumaramo
ulicama laznog sjaja i hvatamo se za prvu
blatnjavu ruku koja nam se pruzi...


dame i gospodo...jedan i jedini..neponovljivi....dobrisa cesaric


KRIK
Čitavog dana bol mi buja,
Zamjetljiv tek u glasu tihom,
Al' dođe noć, i razlije se -
I najedanput kriknem stihom.

Zavrisnuvši svoj vrisak u svijet
Da uokolo traži jeku,
Razdijelio sam svoje srce
Međ braću neznanu, daleku.

I krik moj luta, luta, luta,
A kada srodno srce prene,
Da l' ono sluti da je pušten
Iz noći mučne, probdivene?


SAKRIVENI BOL
Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom; svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.

Radije ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.

Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

jbg opet sam malo sentimentalna...
ne volim kad me ponese ovo blagdansko raspolozenje...
..mozda samo imam pms.....a mozda je i to zato sto se
pomalo opet blizi rastanak....
opet 3mj daleko od ociju, ali ne i od srca..hm..nekako
prvi put kad sam odlazila
znala sam sta ostavljam, ali ne i koliko ce mi to faliti....
iz nekog razloga uvijek
obitelj, ono najvaznije, stavljamo u stranu...kao ono "oni su
uvijek tu, ne mogu pobjec od krvi..oko njih se ne treba trudit
jer ionako ih ne biramo sami..i podrazumjeva se da se svi volimo
i sve ostalo po protokolu..."..zbog
toga se oko njih ne trudimo, nego svu tu paznju usmjerimo na
prijatelje..ili barem one koji bi to trebali biti...zadnja dva tjedna u
zd sam se pitala koji mi je vrag bio kada sam se odlucila za zadar......
sada sam se podsjetila zasto sam doslovno
pobjegla iz vinkovaca......ne kazem da mi ovaj put nije toliko tesko
otici, ali s druge strane mi je lakse...rijesila sam neke stvari koje
su se davno trebale rijesiti.....
rascistila sam dosta toga i sama sa sobom...sada ce mi biti
tesko otici zbog onih ljudi koji su to stvarno i zasluzili...zbog
moje mame, mog burazera, bake i onog malog cuda s kojim sam opsjednuta...
(nemojte potcjenjivat djecu...ona rastu...) i tak..uvijek me
uhvati zelja za pisanjem...i uvijek imam
super inspirejsn...i uvijek mislim da cu se raspisat ko tenkre...
a kad sjednem za tipkovnicu
kao da sve ispari..i sad ne znam sta sam jos htjela rec..
i imam onaj grozni osjecaj da sam nesto zaboravila....ee pa da...prosli post..
ako se to moze nazvat postom...samo sam kopirala i zaljepila
jednu meni jako dragu pjesmu...i netko se nazalost nasao
uvrijeden :( imam taj neki glupi urok da cak i nesvjesno povrijedim
ljude...cak i onda kada imam najbolje namjere..pocet cu vjerovat
u crnu magiju..ugl..sjetila sam se sto zelim reci...
moram se kao prvo ispricat ovako javno Neverinu koji se nasao uvrijeden...
ma rodo nisam ja rekla da si ti nitko...naravno da nisi..svi
smo mi jednako vazne kapi u ovom moru zivota....ali post/pjesma
se odnosila na malo vece ribe...one koje bi mogle nesto promjeniti
da to zele...etogac...jesam li jos sto htjela? tko ce ga znat...
ko baba sam postala senilna...jucer je naaaapoookoooon pao snijeg...
a ja bolesna :((( ali danas sam se malo iskrala van i napravila
snjegovica s mojim burazerom :) volim kad sam djetinjasta...
nekad pretjeram....nekad to bude namjerno....volim ja stosta...
cak i neke osobe...nema veze sto to ne pokazujem....bitno da ja
to znam.....nekako..zeljela bi da i one to znaju...
ali ne da im ja to pokazem..jednostavno
da same to nekako skuze :)i tak..sad stvarno brbljam bez veze...
ne zelim zavrsit post..ali moram..
stara ceka da procita post.....ok, da je samo to pisala bi ja jos
malo..ali ima milku :)
s ljesnjacima!
krupnim!
Idem sad...
evo otisla sam...
nema me...
pozz

Sretan Božić


Sretan Bozic gladna djeco
i svi stari nemocni
politicari nece doci
darove Vam donijeti

Sretan Bozic, bez kaputa braco
i sve bivse ljubavi
nepravde ce ionako snijeg
i tamjan prekriti

Moje suze nikom nista ne znace
zasto da im moje suze
kvare svete blagdane
kvare ove blagdane

Sretan Bozic gladna djeco
i svi stari nemocni
politicari nece stici
strasno su zauzeti

Ali Bog je evo, tako htio
pa je svoga sina ovu noc
poslo da nam svim budem
da nam bude na pomoc

Moje suze nikom nista ne znace
zasto da im moje suze
kvare svete blagdane

Nase suze nikom nista ne znace
zasto da im nase suze
kvare svete blagdane
kvare ove blagdane

eto....napokon sam dosla kuci...docekala sam taj dan....ali...sta sad?
cijeli dan pokusavam sabrati misli, dojmove...napisati to...ali ne mogu....ne znam kako...ne znam sto mi je...
nisam mogla docekati da dodem...da vidim sve...imala sam snage trcati do vinkovaca.........i tajac....blokada...
mozda sam toliko zeljela opet biti tu da mi je dovoljna sama cinjenica da sam stigla...
zivcira me mobitel....tisuce poziva za van...kavu...jednostavno letimicno procitam poruku i odlozim ga....
ni malo lijepo od mene...znam......ali ne mogu si pomoci...
dovoljna mi je spoznaja da su tu...tu uz mene....tu za mene...ne trazim nista vise...
...gledam sve...slusam....sudjelujem i zakljucujem...nista se nije promjenilo...na stolu su jos knjige koje sam ostavila...knjige s oznakom gdje sam stala....
...zvucat ce cudno, ali ovo me asocira na kazetu....dobru staru kazetu....traka je zaustavljena negdje na polovici....
...treba se samo vratiti i pustiti play i ona ce nastaviti svirati kao da nikada nije ni stala...kao da u meduvremenu nisam slusala druge stvari....ali sto se dogodilo? kazete vise nisu u modi....dosli su neki cd-i.....i sada svi zale za
dobrim starim kazetama....apsolutno svi....ali unatoc tome svi su prihvatili modernizaciju....tek se ponekada sa sjetom sagnu pod krevet i izvuku prasnjavu kutiju cipela sa uredno slozenim kazetama....ok, ok...buncam...
zivcira me ova blokada!!
...moram prestati misliti na povratak....
......sada sam tu....ne smijem misliti na ponovni rastanak...ali jbg...to je jace od mene.....
...bojim se opet ih sve vidjeti....da, bojim se....(nemojte nikome reci)...
....strah me opet stvarati materijal za nostalgiju....
pokusavam se sjetiti koji mi je vrag bio kada sam se odlucila za zd....morat cu na hipnozu...
hm...kajem li se?
ajme...tesko pitanje..
...gledam iza sebe...odgovor je: Da! Kajem se..nisam normalna sto sam otisla tako daleko i ostavila sve svoje.....
...gledam ispred sebe..odgovor je: Ne! Ni najmanje...drago mi je da sam otisla i upoznala sve one divne osobe....


Odrastanje

Stajali smo jedni do drugih
ponosno nasmijesenih lica
dok smo primali maturalnu svjedodzbu
od profesorica
zadnji dan valjda
da samo svi stajali skupa
zadnji dan da smo bili
ekipa, skvadra, trupa

Izgleda ko jucer
a kol'ko godina vec proslo je
u sjeni da ne primjetis
potiho samo nestaje
sva veza medju nama
greska il' defekt, rijec prijateljstvo
iz prezenta ode u perfekt.

Imamo se rad, al' nemamo se bas
danas brijemo svoj film
ne postoji onaj nas
da l' smo bili mladi, naivni
jer smo tad vec kalkulirali
neki su zaposlili se
neki diplomirali
neki su i danas jos ostali djeca
nekima se rodila djeca

Svi smo svojim putem posli
neki stali na pol' puta
neki dosli, stigli tu di su sad
neki su napustili svoj grad

Vratit' se ne mozemo
i da mozemo kako bi
kad promjenili smo puteve
ko kolosjeke vlakovi
jednom u zivotu
ekipa se naglo rastaje
valjda to zovu odrastanje

Koliko toga je stalo sad medju nas
koliko promijenili smo se
da l' smo drukciji danas
koliko stvari nas dijeli i razdvaja
kako i kad se dogodila promjena

Ref.
Kazu da mjenjam se
kazu nek, to dobro je
kazu svi su to vec prosli sve
i nekad tesko je, da, tesko je
kazu da ne bojim se
kazu, al' to ne tjesi me
kao njima sve to lako je
dizem srednjak svijete radje ostajem dijete

Kad se sretnemo nesto nas vraca unazad
al' sta's sad kad
previse toga se vec promjenilo
pa ajd' sad ti pricaj o necemu
nadji zajednicku temu
postalo je pretesko pricat' o bilo cemu

Sjetis se bivseg razreda, lica i imena
al' grozno je kad se ne mozes sjetit'
svacjeg prezimena
vidimo se rijetko
pa sjecanje lako blijedi
skolskoj ploci i kredi nema traga vise

Razred vise nas ne veze
i prezivljavati danas izgleda
puno teze
sretnemo se svi
jednom na godisnjici mature
vrijeme stane i divno nam je
opet vidjet' bivse cure, jos su lijepe

Izgledamo isti, samo smo stariji
mirniji smo i ozbiljniji
i nismo skloni pizdariji ko nekad
ko da s vremenom pomalo smo otupili
izgubili onu ostrinu, smirili se
zaljubili, poceli mislit' samo na sebe

Sazrijeli onog dana kad su nas
poceli oslovljavati s vi
sve se promjenilo
al' nije sad da mi nedostaje
to je sve samo odrastanje....

zalosno je kada se ono sto bi se trebalo podrazumjevati i biti nasa svakodnevica cini tako nevjerojatno i tako rijetko.......
pitaju me sto me muci....eh....kako da im odgovorim u samo jednom danu?
kako da objasnim sto me muci osobi kojoj je najveca briga odabrati sto ce sutra obuci? kako da kazem da mi je zao one bake iz poste kada ju ona nije ni vidjela iako je stajala kraj nje.....bake koja salje u Australiju cestitku
za Bozic jedinoj kcerki i rodbini uopce....bake koja se zali sto su markice poskupile za 20 lipa....onih 20 lipa koje se bacaju za "srecu".....svako jutro u usta stavljam vjesalicu i budem nasmijana cijeli dan...sto bi mene moglo muciti kada imam samo 19 godina i nemam pojma o zivotu?
"...kad bi mogli gledati kroz moje oci vidjeli bi zasto probdijem noci.." ..tesko je imati drugacije misljenje o nekim temama od ostalih iz drustva....onog drustva s kojim provodis 90% vremena...ne,
ne ocekujem da budem shvacena...katkada ni sama sebe ne shvacam....ne ocekujem razumjevanje...ne ocekujem suosjecanje....
ne trazim pomoc....ne forsiram teme koje mene zanimaju....ne ocekujem nista...jednostavno se pokusavam stopiti....zasto je onda toliki problem
ako sam drugacija kada sam sama? zasto nam je tesko prihvatiti druge takve kakvi jesu?zasto bi nam trebalo biti neugodno boriti se za
bolje sutra i biti viden na televiziji? svi se stalno zale za nesto....svi bi nesto bolje....ali nitko se ne zeli potruditi da to dobije....to nam je u krvi....neki otrov....promatram ljude oko sebe....gledam ih kroz objektiv...
prekrasna slika...svi su nasmjeseni...ali nije fotka samo one 3-4 osobe koje poziraju...fotka je i ono u uglu...slucajno uhvaceno u kadru....obratite
paznju na posljednju stvar!!
Kazu mi da sam enigma...a otvorena sam kao knjiga....treba samo znati citati....

hej....mislili ste me se tako lako rijesit?? e pa ne moze!! :-))
napokon sam nasla mjesto gdje mogu tipkati...
hm...toliko toga se promjenilo preko noci....toliko toga se
izdogadalo...a ja ne znam o cemu da pisem....hm.....
mozda je to zato sto sam u stisci s vremenom..
..stalno gledam na sat...a do juce sam imala sve
vrijeme svijeta....ili mozda zato sto ne tipkam iz
svoje sobice..sobice iz koje su proizasli svi prijasnji
postovi....sve smisljene ludorije...ali i sobice u kojoj
su ostale zakljucane sve sumnje i svi strahovi.....
jednostavno ih nisam smjela ponijeti sa sobom....
strah je najveci covjekov neprijatelj, a ja moram
biti hrabra....hrabrija nego ikada do sada....ali
jesam li? jesam li stvarno toliko hrabra kada sam
se sama upustila u ovu avanturu? ili sam samo
luda?...ili samo dobro glumim?...a strahovi...ne..
....nisam ih se rijesila....cekaju oni mene.....ali ne
cekaju me samo strahovi....tu su i sve one lijepe
uspomene....i sve meni drage osobe.....
moja mama....eh...vec je cujem kako vice iz kuhinje
da smanjim glazbu....a onda ce me opet zvati i
kukati kako je bez mene u stanu grobna tisina.....
tu je i moj brat....opet cemo se svadati zbog
najmanje sitnice, ali on ce i dalje znati da ga
obozavam....ne smijem zaboraviti ni svoju baku...
ona ce se kao i do sada tjesiti da sam jos uvijek
u stanu udaljenom 5 min od nje....ma previse je
tu dragih osoba....malih i velikih....ali jedako dragih....
hm...bio bi red da kazem koju rijec i o ovom
novom pocetku....Zadar je stvarno predivan grad...
nevjerojatno je kako sam se brzo
naviknila na sve ovo i prihvatila nove obaveze...kao
da sam cijeli zivoto to radila oprala sam svoju prvu
masinu vesa...skuhala rucak...i...bila odrasla....nije
da mi se svida ta cinjenica...ali kad se vec mora
odrasti napravimo to kako treba. :-)
stan je predobar....cimerica i ja zivimo u 40 kvadrata,
i to je taman za nas....odma prvi dan nasla sam super
ekipu koja mi olaksava sve ovo....vec vidim da ce mi
petak biti najgori dan, jer svi idu kuci...a ja cekam Bozic...
ali brzo ce to....tjesim se :-))
i tako....
Dragi moji blogeri nadam se da ste mi vi svi dobro i da
ste mi svi na broju....prvom prilikom cu nadoknaditi sve
propustene postove na vasim blogovima....do tada vam
ostavljam veliku pusu!